In:
Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, National Library of Serbia, Vol. 138, No. 9-10 ( 2010), p. 651-657
Abstract:
Antifosfolipidni sindrom (AFS) je autoimuna bolest s ponavljanim trombozama i
komplikacijama trudnoce, a 90% bolesnika su zene. AFS moze da bude primaran i
sekundaran kada je udruzen s nekom autoimunom bolescu. Antifosfolipidna
antitela deluju protromboticki, ali i direktno na mozdano tkivo. Za
postavljanje dijagnoze neophodno je da se ispune jedan klinicki i jedan
laboratorijski kriterijum. Pozitivan seroloski test mora se potvrditi posle
najmanje 12 nedelja. Javljaju se tromboze u mnogim organima i spontani
pobacaji, nekad trombocitopenija i hemoliticka anemija, a neuroloski
poremecaji, tegobe i stanja su najcesci, i to: glavobolje, mozdani udar,
encefalopatija, epilepsija, smetnje vida, Snedonov (Sneddon) sindrom,
demencija, vrtoglavica, horea, balizam, prolazna opsta amnezija, psihoza,
transverzalna mijelopatija i Giljen-Bareov (Guillain-Barrj) sindrom. Oko 50%
mozdanih udara kod osoba mladjih od 50 godina nastaje usled AFS. Prva linija
terapije kod mozdanog udara je antikoagulantna terapija: intravenski heparin
ili niskomolekularni heparini. U lecenju hronicnog AFS primenjuju se oralna
antikoagulantna i antiagregaciona terapija, varfarin i acetilsalicilna
kiselina, najcesce dozivotno. Kod bolesnika rezistentnih na lecenje
primenjuju se kortikosteroidi, intravenski imunoglobulini i terapijska izmena
plazme. Prognoza kod vecine bolesnika je dobra, a kod onih koji ne reaguju
dobro na lecenje nastaju ponavljane tromboze, pa i smrt.
Type of Medium:
Online Resource
ISSN:
0370-8179
,
2406-0895
DOI:
10.2298/SARH1010651P
Language:
English
Publisher:
National Library of Serbia
Publication Date:
2010
detail.hit.zdb_id:
2577665-4
Permalink